1 Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: 2 On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. 3 Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom. 4 On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti, 5 Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. 6 Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. 7 Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca. 8 Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. 9 Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati. 10 Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak. 11 Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni. 12 Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika. 13 Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti. 14 Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima. 15 Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati. 16 Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji. 17 Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim. 18 Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa! 19 I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin. 20 Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.