1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? 2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. 3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.” 4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. 5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih: 6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” 7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih. 8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. 9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.” 10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske! 11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. 12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!