1 I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi. 2 I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. 4 A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. 5 I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. 6 I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše. 7 I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. 8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; 9 Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. 10 I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. 11 I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. 12 I otišavši propovijedahu da se treba kajati; 13 I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. 14 I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. 15 Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. 16 A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. 17 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. 18 Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. 19 A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. 20 Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. 21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. 22 I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. 23 I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. 24 A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. 25 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. 26 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. 27 I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. 28 A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. 29 I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. 30 I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. 31 I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. 32 I otidoše na laði u pusto mjesto sami. 33 I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. 34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. 35 I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; 36 Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. 37 A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? 38 A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. 39 I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. 40 I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. 41 I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. 42 I jedoše svi, i nasitiše se. 43 I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. 44 A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. 45 I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. 46 I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. 47 I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. 48 I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. 49 A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; 50 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. 51 I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. 52 Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. 53 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. 54 I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi. 55 I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. 56 I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.