1 Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe: 2 O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše, 3 Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku, 4 Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, 5 Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene, 6 Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima, 7 Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu: 8 Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu, 9 Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja, 10 Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. 11 Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi 12 Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; 13 Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; 14 U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. 15 Oko bijah slijepcu i noga hromu. 16 Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. 17 I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. 18 Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska. 19 Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama. 20 Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se. 21 Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet. 22 Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja. 23 Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd. 24 Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu. 25 Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.