1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe: 2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju, 3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, 4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare. 5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote. 6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ. 7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik. 8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu? 9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja? 10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme? 11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim. 12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? 13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega. 14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba. 15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati. 16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, 17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni. 18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar. 19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti. 20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja. 21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova. 22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove. 23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.