1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru. 2 Kad se sunce pomalja, izlazeći objavljuje: “Divno je i čudesno djelo Svevišnjeg!” 3 Kad je o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu? 4 U peć treba puhati da se dobije toplina, a sunce sažiže planine tri puta snažnije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oči. 5 Velik je Gospod koji ga načini i čije riječi požuruju njegov hod. 6 I mjesec tako, uvijek točan, označuje vrijeme i vječni je znak. 7 Mjesec označuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno. 8 Od njega mjesec dobiva svoje ime. On čudesno raste u mijenama svojim, stijeg vojske nebeske što blista na svodu nebesa. 9 Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim. 10 Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od straže svoje. 11 Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako veličanstvena u sjaju svojem. 12 Preko nebesa prebacuje dični luk što ga razape ruka Svevišnjeg. 13 Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom. 14 Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeću oblaci kao ptice. 15 Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuču. 16 [16a] Kad se on pojavi, gore se tresu, 17 [17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, [17b] vijavica sjeverna i vihor olujni. 18 Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim. 19 Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje. 20 Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene. 21 On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje. 22 Ali oblaci ubrzo sve liječe i poslije žege osvježava rosa. 23 Namišlju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke. 24 Pomorci pričaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu što od njih čujemo: 25 jer i tu su neobična i prečudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske. 26 Njegovom pomoću sve se svršava dobro i sve se uređuje prema riječi njegovoj. 27 Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom riječju: “On je sve!” 28 Odakle smoći dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih. 29 Strašan je Gospod i veoma velik, i čudesna je moć njegova. 30 Veličajte Gospoda u hvalama svojim koliko god možete, a on će vas uvijek nadmašivati; napregnite svu svoju snagu kad ga veličate, ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja nećete doći. 31 Jer tko ga je ikad vidio pa da opriča? I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje? 32 Mnogo je otajstava većih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih! 33 Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobožnima.