1 Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima. 2 Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg. 3 Ne računaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuću i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike. 4 Jer jedan razborit čovjek napuči grad, a rod zlikovaca razori ga. 5 Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje. 6 U zboru grešničkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev. 7 Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć. 8 Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove. 9 Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih. 10 Ni šest stotina tisuća pješaka, koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg. 11 Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti. 12 Kao što mu je milosrđe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim. 13 Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika. 14 Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. 15 # 16 # 17 Ne reci: “Sakrit ću se od Boga; tko će misliti na mene gore u visini? Među tolikim mnoštvom neće me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?” 18 Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi. 19 Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda. 20 Ali na sve to tko će misliti? I tko da shvati putove njegove? 21 Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je većina njegovih djela. 22 “Pravedna djela tko će objaviti? I tko ih očekuje? Jer ugovor je daleko.” 23 Tako misli čovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama. 24 Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju; upravi svoje srce riječima mojim. 25 Odmjereno ću ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje. 26 Bog u početku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto. 27 Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih početaka do njihove daleke budućnosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti. 28 Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlači i nikad ne krši njegove zapovijedi. 29 A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima. 30 Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraća njoj.