1 Zborovođi. Psalam. Davidov. 2 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 3 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. 4 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, 5 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, 6 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu. 7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. 8 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči; 9 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; 10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, 11 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. 12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. 13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! 14 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. 15 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!