1 Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: “Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.” 2 Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 3 Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. 4 Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. 5 Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.” 6 Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7 Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: “Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9 Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10 Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.” 12 Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. 13 Kad oni ušutješe, progovori Jakov: “Poslušajte me, braćo! 14 Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15 S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: 16 Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati 17 da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18 obznanjuje odvijeka. 19 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 20 nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21 Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.” 22 Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23 Po njima pošalju ovo pismo: “Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!” 24 “Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25 zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26 ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27 Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28 Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29 uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!” 30 Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 31 Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. 32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. 33 Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. 34 # 35 A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju. 36 Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!” 37 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. 39 Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40 a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj 41 proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.